Ciena nezavisnosti 2. dio - Zagreb

Srieda, 26. listopada 1994. Kad sam došao u ministarstvo znanosti na sastanak s pomoćnikom ministra Radovanom Fuchsom [i] , dočekao me je njegov zamjenik Kovač. Fuchs mi se preko Kovača izpričao, jer je morao nepredvidjeno otići k austrijskom veleposlaniku Berlakovichu. Kovač mi je vrlo ljubazno nastojao nadomjestiti Fuchsa i vjerujem kako je u tomu uzpio. Pričao mi je o znanstveno tehnoložkoj suradnji i razmjeni studenata s Iranom. U Zagrebu studira ne mali broj Iranaca. Kako u Hrvatskoj medju studentima baš i nema nekoga interesa za odlazak na studij u Iran, do razmjene nije došlo jer u razmjeni trebaju sudjelovati dvije strane. To iranskim studentima baš i ne smeta i veselo sami snose svoje troškove studiranja u Zagrebu. U stvari oni to svoje veselje zasnivaju na novcu svojih bogatih roditelja. Dvadeset iranskih studenata u Zagrebu studira medicinu. Kovač me je upoznao s Jordancem Aasefom el Rushaidatom, bojažljivim čovjekom, koji se ovdje oženio i ovdje ovdje živi već tride...

Ponedjeljak, 24. listopada 1994. Dok sam hodao prema sudu, padala je strašna kiša, a nisam imao prikladne cipele. Još sam jače "pokisnuo" u sudnici, kad se Alikafić i Rajković nisu pojavili, što je Dafinka Večerina nazvala škandalom, a sudica Zlatica   Prišlin je to jedva dočekala i odmah odgodila razpravu. Možda je Večerina namjerno izazvala taj incident? U Večernjaku je opisan napad na madjarskoga diplomata u Tehranu, kojega su teško ranili i ubili mu ženu. Izgleda kako napad na Kuprešaka nije bio izoliran slučaj. U stvari tko zna koliko se takovih napada tamo dogadja. Do nedavno nisam uobće pratio što se dogadja u Iranu, a sigurnosna služba Ministarstva vanjskih poslova je o takovim stvarima po svemu sudeći još slabije informirana od mene. Svjetski šahovski prvak Garry Kasparov je održao u Dubrovniku simultanku s Ninom Bulićem, Čičom Obuljenom i još nekim našim političko šahovskim genijalcima. Kasparov je odlučio   doći u Dubrovnik još u proljeće 1992. kad je na F...

Nedjelja, 23. listopada 1994. Nakon mise prošetao sam Tuškancem i Pantovčakom. Olovno, ali ne i kišno vrieme. Puste ulice i prekrasne vile, a svakih nekoliko stotina metara redarstveni   stražarski kontejner. Čuvaju se strani diplomati, naši političari i naši bogataši. Susreo sam Alojzija Prosolia, koji mi se odmah pohvalio kako će se u Dubrovniku 5. prosinca održati promocija još jedne knjige o Dubrovniku. Nije mi precizirao o kakovoj dubrovačkoj temi se radi, a nisam ni imao neke volje izpitivati ga. Na povratku sam na jednoj prizemnici vidio spomen ploču na kojoj piše kako je tu "u februaru 1928. održan Partijski sastanak na kojem je bio prisutan drug Tito"! Na neki način mi se očuvanje te bezkrajno glupe ploče, koja je u jugoslavensko doba bila jedna u golemomu nizu obilježavanja svakoga koraka zločinca Tita, slaže s jučerašnjim osnivanjem stranke "Akcija socijalista", koju je pokrenuo Miko Tripalo i u kojoj se članovi oslovljavaju s „drugovi i drugarice“....

  Subota, 22. listopada 1994. Noćas je izglasovana vrlo povoljna rezolucija vijeća sigurnosti za Hrvatsku u svezi okupiranih područja. Ovo je doista ugodno iznenadjenje. S pomoćnikom ministra za poslove sigurnosti Mirom Medjimorcem razgovarao sam o Iranu. On nije imao pojma o noćašnjoj rezoluciji, ali kad sam mu to ja izpričao, odmah se uhvatio brzoglasa i nazvao Granića kako bi mu čestitao! Najviše me je osupnulo kad sam shvatio kako Medjimorec, kao prvi čovjek Ministarstva glede sigurnosti naših diplomatskih predstavničtava u svietu, nema pojma o tome kako je savjetnik u veleposlanstvu u Tehranu Željko Kuprešak bio pretučen i opljačkan i to u nazočnosti veleposlanika Muftića. To sam čuo od Vesne Klaić, a o tomu mi je obširnije pričao i sam Muftić. Dakle to sam saznao nakon što sam se o Iranu počeo informirati tek od prije nekoliko dana, a do glavne osobe u Ministarstvu koja bi trebala skrbiti o sigurnosti, ta informacija nije stignula, ni nakon nekoliko mjeseci. Ipak postigao...

Četvrtak, 20. listopada 1994. Na zajutarku sam susreo Antuna Kisića On sad većinu vriemena radi za Atlantsku , iako Atlantska ima dosta zaposlenih pravnika, odnosno cielu pravnu službu na čelu s Djurom Kolićem. Atlantska uzima privatne odvjetnike kako bi parirala vlastitim pravnicima, što je pravi absurd i primjerno bacanje novaca! Doputovao je veleposlanik u Iranu Osman Muftić. Koincidencija je kako se zaputio ovamo upravo onda kad je čuo kako ja dolazim tamo. Susreli smo se na hodniku i već u prvih nekoliko rečenica nastojao me je obeshrabriti. Nastavili smo razgovor u mojemu uredu. Rekao mi je kako mu ja nisam potrebit, ali mu je Granić rekao kako ja tamo dolazim "izpeći zanat", a onda ću nakon kraćeg vremena biti upućen na drugo mjesto za veleposlanika. Bio je jučer i s Tudjmanom. Pohvalio mi se kako ući i već priličito govori i piše Farsi. Našao je potrebitim upozoriti me na moralno ponašanje i štovanje radnoga vriemena od 8 do 15 sati. Ako je doputovao u Zagreb ...