Škandal

Ponedjeljak, 24. listopada 1994.

Dok sam hodao prema sudu, padala je strašna kiša, a nisam imao prikladne cipele.

Još sam jače "pokisnuo" u sudnici, kad se Alikafić i Rajković nisu pojavili, što je Dafinka Večerina nazvala škandalom, a sudica Zlatica  Prišlin je to jedva dočekala i odmah odgodila razpravu. Možda je Večerina namjerno izazvala taj incident?

U Večernjaku je opisan napad na madjarskoga diplomata u Tehranu, kojega su teško ranili i ubili mu ženu. Izgleda kako napad na Kuprešaka nije bio izoliran slučaj. U stvari tko zna koliko se takovih napada tamo dogadja. Do nedavno nisam uobće pratio što se dogadja u Iranu, a sigurnosna služba Ministarstva vanjskih poslova je o takovim stvarima po svemu sudeći još slabije informirana od mene.

Svjetski šahovski prvak Garry Kasparov je održao u Dubrovniku simultanku s Ninom Bulićem, Čičom Obuljenom i još nekim našim političko šahovskim genijalcima. Kasparov je odlučio  doći u Dubrovnik još u proljeće 1992. kad je na Filipinima pročitao kako je u Dubrovniku održan šahovski turnir, na kojem je prva nagrada bio bidon s 10 litara pitke vode. A tada  smo mi normalno već odavno imali vodu iz vodovoda! Sliči to na opis otvaranja dubrovačkoga festivala 1992. pred budnim okom snipera, koji su i kroz sniperske dalekozore na Dubrovnik gledali s desetak kilometara udaljenosti i to prebacujući se s očima preko brda, koja su im sprječavala pogled. Domet njihovih pušaka je bio daleko daleko iznad uobičajenoga dometa najboljih pušaka u najmodernijim svjetskim vojskama!

Možda bi trebalo organizirati natječaj za izmišljotinu godine. Nagrada od 10 litara vode ljudima kojima voda teče iz špina i snipersko ciljanje na nevidljivi cilj daleko izvan dometa snipera bili bi sigurno u ozbiljnoj konkurenciji za pobjednika na natječaju.

U svezi s današnjim „škandalom“ na sudu, napisao sam prosvjed predsjedniku Vrhovnog suda Milanu Vukoviću. Poslat ću ga sutra.[i]

 

Utorak, 25. listopada 1994.

Mariani sam odmah ujutro odpjevao čestitku za rodjendan. Zatim sam nazvao i dobio Željka Kuprešaka u Tehranu.

Djelovao mi je izuzetno srdačno i fino. Pripremio mi je jedan stan. Prvu noć će me smjestiti kod sebe ili Refika Šabanovića, a onda bi me sutra poveo vidjeti stan.

Kod Anke Zlatović sam vidio fotografije kuća u Tehranu. Djeluju luksuzno. Obvezan je bazen.

Nazvao sam Ivana Vukića, kako bih se razpitao o toplinskim crpkama. Vukić nije znao odgovoriti na moja pitanja, pa me je spojio s tehničkim direktorom Lovrićem. Pokazalo se kako je Lovrićevo (ne)znanje jednako Vukićevu.

Tomislavu Prpiću sam najavio potrebu vadjenja diplomatske putovnice. Tražio je od mene domovnicu. Trebalo mi je vriemena i napora uvjeriti ga u nešto što bi on po prirodi svojega posla trebao znati bolje od mene. Putovnica se ne može dobiti bez domovnice, pa ako imam putovnicu, onda mi ne treba domovnica. Na koncu mi je uz rieči izprike uzeo putovnicu.

---

[i]

Željko Šikić

Josipa bana Jelačića 69

Dubrovnik

 

Vrhovni sud republike Hrvatske

gospodin Milan Vuković

 

Predmet: K-147/92. - Općinski sud u Zagrebu

 

Zagreb, 24. listopada 1994.

 

              Štovani gospodine

 

              Nedavno sam se nemalo obradovao, dobivši poziv za sudsku razpravu o predmetu koji sam Vam opisao u svom opširnom dopisu od 10. lipnja. Uvjeren sam da je ponovnom aktiviranju suda pomogao moj dopis kojeg sam Vam poslao 7. rujna 1994. Medjutim sam postupak proveden na ročištu opet me teško razočarao. Nova sutkinja, treća po redu, je u usporedbi sa svojim prethodnicama, još brže i bezobzirnije konstatirala kako optuženi nisu nazočni, pa se "zbog nepristupa okrivljenika današnja razprava odgadja, a slijedeća će biti zakazana pismeno, nakon što se od nadležne PS utvrdi gdje prebiva okrivljenik".

              Prvo okrivljeni Salih Alikafić je uz moju pomoć bio identificiran i pronadjen ovog proljeća, te je prethodnim rješenjem obvezan javiti svaku promjenu adrese, ali to sutkinju nije ponukalo odrediti protiv njega pritvor, kao što je to uspjela zatražiti moja odvjetnica. Drugo okrivljeni Rajković, je neposredno pred razpravu poslao iz Metkovića (!) opširan fax s liječničkom izpričnicom o nemogućnosti dolaska ( Izgleda da je kronično bolestan, pa se zbog toga iz Zagreba prebacio liječiti u za to puno bolje opremljeni Metković! Uzmite ovo kao malu šalu ili neophodnu ironiju radi oduška). Tako sam još jednom šutke odsjedao tri minute u sudnici. Jedino što me sutkinja upitala, bilo je kako se zovem.

              Iako nisam pravnik, došao sam do jednostavnog zaključka da se svatko može obraniti od optužbi sudu jednostavnim neodazivanjem na poziv. Ili je tako samo u mom i možda nekim drugim slučajevima? Naime iz tiska mi je poznato da su neki gradjani na ovom istom sudu dobili zadovoljštinu, a radilo se o problematici sličnoj mojoj, dakle o objedama putem tiska. K tome već riešeni slučajevi zbili su se znatno nakon moga.

              Razmišljam o tome da li je moguće i u mom slučaju primjeniti instituciju "sudjenja u izočnosti okrivljenih". Naime svaki put do sad sutkinja bi me više ili manje uljudno samo pitala za ime i odmah konstatirala kako optuženih nema, pa se s tim razprava odgadja. Uvijek mi je, a posebno ovaj zadnji put izgledalo da se to radi s očitim olakšanjem! Ni ovaj put kao ni ranije nije bilo od strane sutkinje pokušaja  pretresanja optužujućih činjenica. Da se o nekim riječima ili bar smiješku izprike ili ohrabrenja ne govori. Nevjerojatno je da sud izgleda nezainteresiran i sad, kad je svojim neodazivanjem na poziv, prvooptuženi ignorirao prethodno sudsko rješenje o javljanju promjene adrese. Dakle više nisam samo ja oštećen nego se radi i o očitom nepoštivanju suda. 

              Štovani gospodine

              Upoznao sam Vas kao osobu kojoj je itekako stalo do digniteta suda i zakonske zaštite gradjana. Nadam se da ćete i u ovom slučaju odgovarajućim naputcima spriječiti rušenje ugleda suda i osigurati još jednom gradjaninu pravo na obranu vlastitog dostojanstva ugroženog lažima i objedama beskrupuloznih pojedinaca (da li i grupa?).

              Proživio sam svoj dosadašnji život uporno se držeći načela morala i poštivanja ljudskog dostojanstva. Možda sam pri tom bio i previše obziran prema ljudima koji obzir ne zaslužuju. U ovom slučaju traženje zadovoljštine sam u potpunosti prepustio sudskoj vlasti vjerujući dosljedno u naše pravne institucije. Od takvih svojih načela ne želim odustati. Jednostavno sebi ne mogu predočiti, da gradjanin u ovoj našoj Državi može ostati nezaštićen i bez mogućnosti ostvarenja svojih osnovnih prava. Svoje dosadašnje razočarenje s ovim postupkom zbog toga držim samo privremenim i vjerujem da će se na koncu pokazati kako je i u ovom slučaju pravda bila samo spora, ali ipak djelotvorna. To bi mi ne samo pružilo zadovoljštinu i bar malo ublažilo nevolje kojima sam zbog objeda bio izvrgnut, nego bi, što mi nije manje važno, održalo punu vjeru u  snagu bitnog segmenta naše države: sudsku vlast.

 

                        Sa štovanjem

                                        mr Željko Šikić

                                             dipl ing

---