Četvrtak, 08. rujna 1994.
Kriminalno i anarkično ponašanje ljudi u Uvali, koje sam
jučer promatrao, dalo mi je zamisliti se. Ako je sve krenulo tim putom, onda za
mene tu nema mjesta. Ne želim se uklapati u kriminalne radnje, ma koliko one
bile uobičajene i dopuštene. Na taj način bih izdao sva svoja životna načela.
Kako bih pobliže vidio jesu li mi zaključci točni, pošao sam
u Dubrovkinju do Pava Miloglava
razgovarati s njim o tomu i čuti njegovo mišljenje i njegova zapažanja.
Miloglav mi je izpričao kako se bez mita više ne može
sklopiti niti jedan posao.
Kao primjer mi je naveo ministra zdravstva, koji je, kako
bi zaustavio njihov odlazak u inozemstvo, odobrio liječnicima javno uzimanje na
tisuće maraka od pacienata prije operacije.
To je bio samo uvod u primjernu priču koju je Miloglav
osjetio na svojoj koži. Jedan službenik iz Fonda za privatizaciju je od njega
bez ikakovoga okolišanja za izdavanje rješenja tražio od Dubrovkinje plaćanje sedmodnevnoga boravka u Excelsioru za sebe i zaručnicu, plaćanje zrakoplovnih karata,
dobivanje samovoza na razpolaganje i bezplatnu prehranu i piće u
"Nautiki".
Sliedeća Miloglavova priča je o Državnomu pravobranitelju, koji redovito sa samovozom dočekuje poznatoga dubrovačkoga direktora velike hotelske tvrdke u zagrebačkoj zračnoj luki. To
bi se još moglo označiti i kao prijateljstvo, ali se na taj način ne mogu
protumačiti odobrenja za prodaju čak trinaest objekata prije pretvorbe.
Po Miloglavu dvojica danas najpoznatijih prijatelja javno se hvale kako kupuju
utakmice sada drugoligaša "Dubrovnika" u gostima za najmanje 20.000
DEM. To im je svojevrstno pokriće prema onima koji su im dali novce.
Ciela ta stvar smrdi do neba. Spomenuti prijatelji ne navode
donatore, donatori se ne hvale sa svojim donacijama, a koliko je stvarno
potrošeno na kupovinu utakmica nije moguće kontrolirati. Kako ilegalno
kontrolirati ilegalne poslove!
Hrvatski državni pravobranitelj je od
Miloglavu izravno zatražio mito i to ne za sebe nego za svojega
pomoćnika, koji je po njegovu mišljenju
skroman čovjek i za izdavanje rješenja Dubrovkinji bio bi zadovoljan s omanjim
samovozom!
Po Miloglavovu mišljenju riba smrdi od glave.
Tako je Predsjednik nedavno pozvao svoje blizke prijatelje, uglavnom iz HDZ-a o državnomu trošku na Brijune.
Osobno je od dubrovačkoga gradonačelnika zatražio opremanje i pripremu vile u Lozici, koja je vlasničtvo njegovih prijatelja, kako bi tamo na dostojan način odmor proveo jedan njegov drugi prijatelj! Miloglav mi nije rekao kako je saznao za ovu priču. Mogao bih je provjeriti, ali vjerojatno to ne ću učiniti.
Slušajući Miloglava osjetio sam se kao sudionik nekakove
slikopisne Western priče.
U Gradu na Divljemu zapadu, na što sve više sliči i
Dubrovnik i ciela Hrvatska, vlada korupcija. Desetak posto ljudi, od političara
do raznih rukovoditelja, radi na svojemu bogaćenju. Devedeset posto ljudi
uplašeno gundja. A ja sam kao bivši šerif, svoj srebrni samokres zamotao u krpu
i spremio iza nekakovih knjiga, odlučivši se posvetiti mirnomu obiteljskomu
životu i izbjegnuti daljnje obračune s kriminalcima.
Kad bih samokres opet objesio za pojas, stavio bih glavu na kocku. Nemam osjećaj kako bih mogao na svoju
stranu privući dovoljno ljudi, koji bi mi čuvali ledja, kako me u okršajima ne
bi netko skriven na krovu neke zgrade - ubio iz puške. Ipak, stalno se pitam smijem
li prepustiti korupciji i mafiji uništavanje ovoga Grada i države, do kojih mi
je toliko stalo?
Na žalost, vrlo vjerojatno precjenjujem svoje mogućnosti.
Možda bih aktivirajući se, učinio nešto, ali vrlo vjerojatno ne bih učinio
puno, i moja žrtva bi bila gotovo uzaludna.
Kad sam se vratio doma zvao me je Pero iz Beča. Osjetio sam
kako je popio malo više, ali ne previše. Tražio je od mene neka se odlučim
glede njegove ponude.
Rekao sam rodjaku kako sam mu jako zahvalan, ali se ne mogu
odlučiti, jer su se pojavile neke komplikacije. Nisam specificirao o čemu
se radi. Kad bih mu rekao kako se ne želim upustiti u poslove koji nužno
uključuju korupciju, vrlo vjerojatno bi me procienio ludim ili nesposobnim i
povukao bi svoju ponudu. A ja ne želim izključiti mogućnost nalaženja načina za
pošteno i zakonsko poslovanje koje donosi zaradu. Ako uztvrdim kako je to
definitivno nemoguće reći ću to Peru i završiti cielu priču.
S Marianom sam bio na misi koju je prigodom Male gospe
uobičajeno držao Biskup u Gospe od Milosrdja. Svijeta je bilo uobičajeno puno.
Biskup je u propoviedi prenio Papinu poruku.
Sveti otac je
najavljivao danas biti u Sarajevu, ali se predomislio i u Rimu je služio misu
za Sarajevo. Tako je postupio na način koji je uvjerljivo sigurniji za njega i
njegovu pratnju, ali i za ljude koji bi bili došli na njegovu misu u Sarajevu.
Nakon mise svratili smo do Macana, jer nas je ujutro bila
nazvala Milka Macan i uvjerila nas kako je Mala Gospa baš prikladan dan za naš
posjet.
Proveli smo večer uz Hrvojeve župske priče.
Petak, 09. rujna
1994.
Kod Iva sam tiskao još pedesetak stranica knjige.
Zvao sam Vinka Perinića u Zagreb, jer mi je bio obećao kako
će mi darovati jedan stari PS koji mu više nije u uporabi. Nije mi ostavio
dojam kako će održati obećanje.
I dalje pišem, ali mi pisanje nekako pada sve teže.
Premda je bilo oblačno ipak smo otišli u Uvalu na kupanje.
Dok sam ja vriedno plivao Mariana je radije odabrala ćakulati uz kavu s
prijateljicom Jadrankom. Jadranka nam je ponudila prievoz natrag doma, ali smo
joj se zahvalili i odabrali šetnju.
Preko dalekovidnice se prienose detaljne pripreme za dolazak
Pape. Prigodne „pokusne“ večere i domjenci su već počeli. Za one povlaštene
koji će stići s luksuznim samovozima u zadnji trenutak pred početak mise,
rezervirane su stolice. Masa ljudi koja će čekati cielu noć, stajat će na
nogama. Ne znam zašto mi takove stvari uviek smetaju.
Subota, 10.09.94
Nakon jučerašnjih priprema i pokusa, Sveti Otac Papa je
doputovao u Zagreb.
U "Dubrovačkomu vjesniku" Antun Švago je našao
zgodnim spomenuti moju bradu. U isti sastavak zajedno sa mnom je strpao i nekdanje
komunističke čelnike Ivicu Valjala i Jerka Breškovića. Je li to bilo slučajno?
Milo i Maja su nam došli reći, kako su kupili stan na
Montovjerni dvjestotinjak metara daleko od nas.
Primjedbe
Objavi komentar