Utorak, 11. listopada 1994.
Mario mi je javio kako sutra jedan teretnjak Dubrovkinje
putuje za Zagreb, pa bih mogao odputovati s njim, ali me je nešto kasnije
nazvao rekavši kako se vozač naglo predomislio i odlučio krenuti danas popodne.
Odlučio sam se brzo spremiti i nazvao sam vozača na broj koji mi je dao Mario. Odmah sam shvatio kako mu nisam poželjan
suputnik. Počeo se izvlačiti kako će noćiti uzput i stići u Zagreb tek sutra
popodne. Nisam želio moliti niti se nametati. Ako me ne želi ukrcati to je
njegova stvar. Zaželio sam mu sretan put. Najvjerojatnije je kako uzputnoplanira
ukrcati neki teret i za svoj račun i u tomu svojemu dodatnomu poslu ne želi imati
svjedoka. Kad sam o tome kasnije razgovarao s Mariom, on se složio s mojim
zaključkom.
Kupio sam zrakoplovnu kartu, a Mario mi je obećao sutra ujutro poslati vozača Djura kako bi me
odvezao u Ćilipe.
Primjedbe
Objavi komentar