Srieda, 07. rujna 1994.
Dobio sam opomenu za plaćanje sudskih pristojbi za
nepostojeće rješenje, žalbu i rješenje drugoga stupnja. Nazvao sam predsjednika
vrhovnog suda Milana Vukovića i dobio ga odmah.
Izrazio je razumievanje i zatražio neka mu dalekorisom
pošaljem preslik naloga i opomene. Poslao sam mu ih odmah uz popratni dopis.
Nisam mogao u dopisu izbjegnuti neke ironične primjetbe.[i]
Pero je razgovarao sa Stiepom i nudi mi 10.000 ATS mjesečno,
dalekoris i kombi u Dubrovniku, kako bi radili poslove s pomoću
"Vienne". Stiepo tvrdi kako ima osiguranu „pratnju“ u visini od 3 milijuna dolara. Dakle, vrieme
mi je rastati se od Ministarstva.
Zvao sam Barkidjiju, a ona mi se u ime Granića izpričavala i
rekla mi je kako je već nekoliko puta odgodjen "veliki" sastanak, na
kojemu bi bilo riešeno moje pitanje.
Osjetivši kako se nešto pozitivno mora dogoditi u blizkoj
budućnosti obrijao sam bradu, kako mi ne bi smetala.
U Uvali predvečer za oko mi je zapelo petnaestak gumenjaka,
koji su se razporedili na malomu sidrištu i po pjeskovici izpred hotela Vis.
Uplovilo ih je još nekoliko. Medju njima je bila i jedna plastična barka, koja
je pristala izpred Adriatica. I nje
su iznosili burse, u kojima je nesumnjivo bila riba ubijena s puškama. Iznosili
si i boce s kisikom.
Krivolovci su se osilili i dobiva se dojam kako pred očima
krcato ljudi u stvari ponosno paradiraju. Redarstvenika već očekivano i uobičajeno
nije bilo nigdje. Nema ih ni na glavnoj pjeskovici u Uvali, gdje kroz vežu
pojedinci ulaze sa samovozima, kako bi se parkirali odmah izpred kavanice u
koju su naumili sjesti, a normalno parkiralište je udaljeno samo nekoliko stuba
dalje! Čini se kako neki uživaju u demonstraciji svojega anarkičnoga ponašanja,
kad su shvatili kako ne će snositi nikakove posljedice. Tužna je to stvarnost
koja dokazuje nisku razinu ljudskoga karaktera.
Željko Šikić
Dubrovnik
Josipa Bana Jelačića 69
Republika
Hrvatska
Vrhovni
sud
Predsjednik
gospodin
Milan Vuković
Predmet:
tužba protiv ST-a, sudske pristojbe
veza:
brzoglasni razgovor od 7. rujna 1994. u 12 i 15
Štovani
gospodine
Poznato
Vam je iz naših usmenih kontakata i iz mojih opširnih pisama koliko sam
nezadovoljan što moj predmet tužbe protiv ST-a, još nije stigao do presude.
Umjesto toga iz općinskog suda u Zagrebu, koji kao što je to vidljivo iz
njegovih dopisa, usput budi rečeno, radi u za mene nepoznatoj "ulici
Proleterskih brigada", dobivam "nalog za plaćanje dužne takse",
a evo sad i "opomenu za plaćanje sudske takse". Pristojba na tužbu u
iznosu od 30 kuna naravno nije sporna, ali tu su još nabrojene i pristojbe na
presudu (30 kuna), zatim na žalbu (900 kuna) i na rješenje drugog stupnja (450
kuna). Na to je dodan sad i trošak opomene od 7,5 kuna.
Kamo
sreće da je dosad donesena bilo kakova presuda. I sami ste vidjeli da je
taktika obrane odugovlačenje, u čemu u ovom predmetu obrana očito nailazi na
razumijevanje suda. Zar uostalom presigniranje mog predmeta drugom sucu
"radi zauzetosti važnijim predmetom" to ne dokazuje.
Ovako
kao kulminacija moje nevolje u traženju pravde pojavljuje se traženje plaćanja
pristojbe za presudu, žalbu i rješenje drugog stupnja o kojima ništa ne znam.
U
privitku ovog kratkog dopisa šaljem Vam Nalog i Opomenu. Osim spomenute
nepostojeće ulice na tiskanicama su još iznosi u Din (dakle čak ni u HRD), a na
Nalogu se uobće ni na jednom mjestu ne vidi da se radi o organu Republike
Hrvatske. Naravno da ove usputne napomene nemaju veze s mojim predmetom, ali
nisam mogao uzdržati se i ne spomenuti ih.
Primite
izraze mog osobitog štovanja
mr Željko Šikić
U Dubrovniku, 7. rujna 1994.
poslano na: 041/426-330 (tri stranice zajedno s ovom)
u privitku:
-
Nalog za plaćanje dužne "takse"
-
Opomena za plaćanje sudske "takse"
Primjedbe
Objavi komentar