Preskoči na glavni sadržaj

Bradate izprike

Subota, 17. rujna 1994.

Kad me je Pero ponovno nazvao govorio je njemački. Vjerojatno je i on po uzoru na Renea pokušao izpitati moje mogućnosti, u ovomu slučaju koliko sam daleko došao u sporazumievanju na njemačkomu jeziku, premda je bio nazočan kad sam baš s Reneom uru vriemena govorio njemački. Na njemačkom sam mu objasnio kako je vrlo vjerojatan moj odlazak u inozemstvo odnosno u Iran, koji mi je najgora moguća inozemna destinacija, ali mi se, iz različitih razloga, ipak čini povoljnijim od upuštanja u krajnje neizvjesne trgovačke poslove.

Rodjak je kroz cielo ovo vrieme prema meni bio pošten i dobar, pa nisam želio više odgadjati, odugovlačiti i držati ga u neizvjesnosti, nego sam postupio takodjer rodjački pošteno. Bio je malo pripit, ali je sve dobro shvatio i rekao mi je na kraju kako njegova ponuda i dalje stoji ako se ja predomislim.

U Dubrovačkomu vjesniku Antun Švago je u svojemu sastavku napisao kako sam obrijao bradu "kad sam vidio gdje sam upo"! Čitatelji bi trebali sami zaključiti kako me je on sam bio utrpao zajedno s komunističkim čelnicima, pa me sad na ovaj način nastoji izvaditi. A u stvari će zaključiti kako sam se sam bio uvalio u to družtvo.

To je njegov način izprike. Neka mu bude. U stvari ja od njega nisam tražio nikakovu izpriku, nego sam ga samo bio upitao za razlog takovoga svrstavanja mene u družtvo s kojim nisam u životu imao baš neke veze. On mi tada nije bio odgovorio, nego mi je samo obećao izpriku. Netko bi sad mogao zaključiti kako sam doista učinio nešto što nisam želio učiniti, pa sam zbog toga obrijao bradu. Novinski papir trpi svašta, ali na sreću ovo je samo jedan benigan uradak u uzporedbi s nekima drugima, koje sam do sad pretrpio.

Uz bradate šale, pojavile su se evo i bradate izprike. Samo što su bradate šale jednostavno šale koje su zastarjele, a bradate izprike su podvale pod krinkom dobronamjernosti.

 

Nedjelja, 18. rujna 1994.

S Marianom  sam bio na kupanju, pa sam se vratio gledati Ivaniševića, koji je u finalu teniskoga turnira u Bukureštu izgubio od daleko lošijega protivnika. Bio je to najbolji primjer kako športaš zbog loše taktike i slabih živaca može pobiediti samoga sebe.

Pošao sam zatim opet u Uvalu, ovaj put s Markom. Igrali smo tenis, pa smo se zatim okupali u moru.

Mariana je s Marinom Bratoš bila na proslavi Svetoga Križa u Gružu.

Pojavio se i Nikša. Sa Stiepom Obadom zrakoplovom je doletio u Dubrovnik bez ikakove prtljage, samo s odjećom na sebi. 

Primjedbe